Recenzija knjige “Moj Kipar”: Naslednik Lorensa Darela
Datum objave:
Nije politički analitičar ali ne „beži“ od objašnjavanja i izjašnjavanja o temama koje nisu, prevashodno, u fokusu njegove „knjige-projekta“. Na 273. strani svog izdanja o magičnom ostrvu, Milan Marijanac, ukratko, izlaže suštinu onoga što se u savremenoj diplomatiji naziva „kiparski problem“. Ključni događaj zbio se, sažima Marijanac istorijske i savremene tokove malenog mediteranskog ostrva, 1974. godine kada je turska vojska nezakonitom invazijom (bez odobrenja Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija) zauzela sever i veći deo istoka ostrva Kipra. Od te godine, Kipar je podeljen na veći deo teritorije koji pripada „Republici Kipar“ (članici Evropske unije od 2004. godine) i nepriznatoj „Turskoj Republici Severni Kipar“ koja, prema Marijančevim rečima, zauzima „oko 37 % celokupne površine ostrva“. Povlačenje vojnih snaga Velike Britanije sa Kipra, sticanjem nezavisnosti 1960. godine, nije suzbilo uticaj nekadašnjeg pomorskog giganta tako da su Britanci zadržali 154 km2 „ili nešto manje od 2% ostrva“ (dve vojne baze Akrotiri i Dekelija). Zelena linija/UN, ističe autor knjige i istoimenog internet projekta, uspostavljena je ubrzo po podeli ostrva na „slobodni i okupirani deo“, a do sada bi kiparski problem bio rešen da je prihvaćeno mirovno rešenje bivšeg generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Kofi Anana iz 2004. godine.
Međutim, Milan Marijanac ne osporava konstatacije niza međunarodnih stručnjaka i diplomatâ da „Savet bezbednosti ima veliku ulogu u nastojanjima za iznalaženje rešenja“ . I to ne zato što se „ne bavi politikom“ već su mu miliji neki drugi izazovi. Fascinacija Kiprom Milana Marijanca, mastera Informacionih tehnologija na Ekonomskom fakulteta u Novom Sadu (od 2010) proizilazi, godinama već, iz ljubavi prema muzici i putovanjima.
Sudbonosni susret „oči u oči“ sa Elenom Paparizu, pobednicom Evrovizije 2005. godine, bio je trenutak kada je Milan „prešao Rubikon“. Tu, nedaleko od crkve Svetog Dimitrija Solunskog, pevačica mu se obratila na srpskom jeziku, a on joj uzvratio darovnicom u obliku Eleninog portreta koji je izradio Marijančev prijatelj Aleksandar Ilić.
Jedno od ključnih poglavlja „Knjige o Kipru“ Milana Marijanca nosi naslov „Od Kipra do mog Kipra“ u kojem, ekonomski informatičar objašnjava razloge za ovu avanturu koja je, za sada, rezultovala jednim portalom i jednom knjigom.
Retka je prilika kojoj svedoči autor ovog prikaza. Ne, sasvim je retka situacija da „od interneta krenete ka knjizi“ jer je, u današnje vreme, put obrnut. Mnogim autorima blogova, Instagram profila i veb stranica knjige i nisu potrebne jer tvrde da se „sve to već nalazi na internetu“. Međutim, Milan Marijanac ne bi bio ono što jeste da se nije odlučio da nakon uspešnog „instagramisanja“ objavi i ukoričeno izdanje o „ostrvu ljubavi“ kako Kipar imenuje…
Od 1. avgusta 2018. godine saradnik najboljeg srpskog sportiste svih vremena vodi sajt http://www.mojkipar.com/ sa informacijama o „ostrvu gde letu nema kraja“ kako glasi naslov jednog poglavlja. Pružajući „30 činjenica o Kipru“ i brojne druge informacije o svojoj omiljenoj destinaciji, Milanu Marijancu nije bilo dovoljno da se činjenice „listaju“ preko telefona, dok čekaš autobus. Ne, on je želeo da ovekoveči svoju ljubav i fascinaciju baš kao što se, na početnim stranicama knjige „Moj Kipar“ fotografisao sa slavnom Elenom Paparizu.
Treće po veličini ostrvo na Mediteranu (posle Sicilije i Sardinije) nudi turistima brojne kulturno-istorijske znamenitosti, plaže, a bogat je, prebogat je i noćni život. Milan Marijanac je svakom stopom ovog „Afroditinog ostrva“ prošao i niti jednu reč nije napisao napamet! Sve navedeno ga izdvaja od niza srpskih i stranih turističkih vodiča, a Marijanac je beskrajno radoznao jer se saživi sa područjem o kojem piše. Regije i gradovi drevne države (Nikozija, Famagusta, Limasol, Pafos, Larnaka i Kirenija) „iskaču“ pred očima „pratilaca“ sajta Moj Kipar i istoimene knjige!
Činjenice o veličini podeljenog ostrva, geografskim širinama i dužinama većih gradova i naseljenih, a turističkih mesta, ne bi bile to što jesu da Milan nije dao sebi „pesnički odušak“ imenujući Larnaku gradom „gde palme flertuju sa jatima flaminga“, a Pafos je „mesto rođenja Afrodite i centar ljubavi“.
Kipar je popularna turistička atrakcija za milione turiste širom sveta, a time i za nosioce pasoša Republike Srbije. Milan Marijanac, kao „domaćin ovog književnog putovanja“ informiše građane od Palića do Uroševca kako stići, kako se, na aerodromu u Larnaki, registrovati za boravak na Kipru. Obaveštava autor, verovali ili ne, čak i o „pet-friendly“ hotelima u Aja Napi, Protarasu, Nikoziji…
Jednom dnevno, pešice ili prevoznim sredstvom, moguće je preći iz severnog u okupirani deo ostrva Kipar. „Kiparsko Jarinje“ dovoljna je opomena međunarodnim diplomatskim predstavnicima da se, što pre, pronađe političko rešenje ovog višedecenijskog problema.
Najsveobuhvatniji turistički vodič o jednoj letnjoj „destinaciji“ napisao je ekonomista i informatičar.
Ma kakva „destinacija“, ŽIVOT sam…
Aleksandar Radović,
Biblioteka Matice srpske, Novi Sad
0 komentara